Analiza Koronavirusa COVID-19

Revizija ovog članka se nalazi ovdje.

Iskreno nisam očekivao da ću već drugi post pisati u vrijeme opće panike u cijelom svijetu. Kad se prije nekoliko mjeseci počelo pričati o „misterioznom“ virusu koji se pojavio u Kini, nisam ni blizu zamišljao da će imati ovako ozbiljne implikacije na cijeli svijet. Pretpostavio sam da se radi o još jednom pokušaju dizanja panike kao što je to bio slučaj s Ptičjom gripom, Svinjskom gripom, Ebolom, SARS-om, itd. Nažalost, ovaj put je situacija bitno opasnija. Ovaj post primarno pišem kako bi ljudi shvatili prave izvore problema umjesto da se fokusiraju na okidač, odnosno koronavirus. U vrijeme pisanja ovog posta preko 170 tisuća ljudi je zaraženo s ovim virusom, a preko 6500 ih je umrlo što svakako nije mali broj, ali ako se usporedi s brojem umrlih od raka koji je iznosio 2018. godine 9,6 milijuna ljudi, jasno je da iako razloga za brigu ima COVID-19 sigurno nije na vrhu ljestvice.

Cijenjeni medicinski časopis The Lancet je napravio analizu Koronavirusa u Kini kako bi procijenio njegovo širenje.

Ono što se može iščitati iz analize je da se smanjenjem mobilnosti stanovnika ne utječe na smanjenje ukupnog broja zaraženih, nego se širenje virusa usporava kako bi se oboljelima mogla pružiti odgovarajuća medicinska pomoć. Ako se ne poduzmu nikakve mjere, u Kini se prema studiji očekuje maksimum oboljenja od oko 35 tisuća ljudi dnevno koji bi se trebao dogoditi krajem trećeg mjeseca. Ukoliko se uzme neki srednji scenarij taj broj bi se trebao smanjiti na oko 20 tisuća ljudi dnevno krajem četvrtog mjeseca. Ukoliko je ta pretpostavka točna, a virus se bude jednako ponašao i drugdje, možemo očekivati oko 5 milijuna zaraženih. Trenutna smrtnost ove bolesti iznosi je ispod 6%, što bi rezultiralo s oko 300.000 smrtnih slučajeva što je neusporedivo manje od 9,6 milijuna umrlih od raka svake godine. Drugim riječima ako ova stopa smrtnosti ostane ista oko 160 milijuna ljudi (oko 2% čovječanstva) bi se trebalo zaraziti s SARS-CoV-2 da bi se smrtnost izjednačila sa smrtnosti raka u 2018. godine. Bitno je napomenuti da rak svake godine ubija veliki broj ljudi, dok je ova epidemija prisutna samo dok se ne stvori određen postotak ljudi imunih na ovaj virus, osim u slučaju mutacija.

Problemi o kojim se malo govori

Prvi problem koji je nužno spomenuti je mutacija virusa SARS-CoV-2. Virusi konstantno mutiraju, a SARS-CoV-2 nije izuzetak. Jedan od glavnih razloga zašto svake godine iznova imamo sezone gripe su upravo mutacije virusa koje nam ne dopuštaju da stvorimo trajni imunitet. Iako trenutni podatci ne izgledaju toliko alarmantni, to se vrlo brzo može preokrenuti mutiranjem ovog virusa.
Drugi problem je spremnost zdravstvenog sustava. Hrvatski zdravstveni sustav je prije ovoga bio na samom rubu (Pretpostavljam da nije puno bolje u ostalim susjednim zemljama). Nemojte vjerovati meni kao autoru ovog teksta. Raspitajte se sami kolike su liste čekanja za preglede kao što su MR ili pregled specijalista za pluća ili štitnjaču. Odgovor je nerijetko od nekoliko mjeseci do godinu dana. Redovito im se događa da u bolnici nestane konca za šivanje ili zavoja, bolničkih kreveta je uvijek malo i čeka se mjesto. Zapitajte se ako je tako u normalno vrijeme, što se događa kad se proglasi stanje epidemije/pandemije kao što je COVID-19. Ljudi će u panici pretrpavati bolnice i ako nisu zaraženi što potencijalno može dovesti do širenja virusa ukoliko se pojavi netko stvarno zaražen. Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 5% oboljelih od COVID-19 će trebati pomoć respiratora. Prema Hrvatskom ministarstvu zdravstva Hrvatska raspolaže sa 771 respiratora. Ukoliko je samo pola njih u redovnoj upotrebi a ostali su ispravni i slobodni, pri idealnom scenariju smijemo imati najviše 7700 zaraženih na razini cijele države u isto vrijeme.

Možda najgori problem nije onaj medicinski nego ekonomski. Otkazani su brojni letovi, zatvaraju se granice, fakulteti, škole i vrtići. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prognozira da se škole neće otvarati do kraja školske godine. Cjepiva se predviđaju tek krajem ove godine. Sve ovo nam govori da se očekuje da će ovaj problem potrajati barem nekoliko mjeseci. Mi smo država koja ima gotovo dvostruko veći uvoz hrane nego izvoz. Uz to smo orijentirani na turizam kao primarnu granu koja nam iznosi preko 18% BDP-a gledajući samo devizni prihod. Vrlo lako se može zaključiti da u vrijeme zatvaranja granica i izolacije država, razvijena trgovina i turizam jako malo znače. Odnosno da ćemo se naći pred pravim izazovom potraje li ovo još nekoliko mjeseci. Karantene, zatvaranje institucija, zatvaranje međunarodnih granica i zaustavljanje prometa će se pokazati kao veliki izazov proizvodnji koji će rezultirati nestašicom proizvoda. Nestašica će biti posebno izražena u državama kao što je Hrvatska zbog manjka vlastite proizvodnje i nemogućnosti uvoza potrebnih dobara. Taj problem će se kao i u recesiji 2008. godine osjetiti nekoliko godina nakon što COVID-19 bude stvar prošlosti.

Uzrok problema

Pravi problem zapravo nije nova vrsta virusa. To je samo okidač koji nam ukazuje na stvarne probleme u društvu. Isto kao što bol na dlanu može ukazivati da bi trebali maknut ruku s plamena, tako nam i ova panika koja je nastala oko virusa govori da trebamo mijenjati društvo. Dobro bi bilo krenuti od iskrenosti vrha države prema svom narodu. Nebrojeno puta je država zatajila informacije narodu što je dovelo do još većih problema. Neki od primjera su Černobilska tragedija, tragedija u Fukushimi, masovni sustavi nadzora stanovništva o kojima govore Assange, Snowden i brojni drugi, kriminalizacija posjedovanja zlata u Americi 1933., afera BORG u Hrvatskoj, itd. Ne namjeravam stavljati poveznice za svaku jer pretpostavljam da i sami znate koristiti tražilice. U tom slučaju ne bi se događalo da ljudi mjesec dva prije „pogode“ kako će se razvijati situacija. Niti bi postojala razna nagađanja i špekulacije.

Problemi društva koje se fokusira na maksimizaciju  profita su optimizacija svih svojih procesa do konačnog monopola. Optimizacija je jako korisna i nužna u ovakvom društvu, ali u iznimnim situacijama to znači da nema „nepotrebnih“ viškova i da ovakve situacije nisu uračunate, a svatko tko je igrao Monopoly zna kako on završava. Tu ima mjesta samo za jednoga pobjednika, a isto to se događa u našem društvu; nekolicina posjeduje gotovo sve. To nažalost znači da si samo malo broj ljudi može priuštiti pripremu na ovakav scenarij, čak i da je unaprijed najavljen dvije godine. Podatak iz 2008. godine govori da 82% stanovnika hrvatske ima kredit s prosječnim trajanjem od 10,5 godina što govori da su se ljudi obvezali godinama u naprijed i da nisu spremni na nikakve izvanredne okolnosti kao što su epidemije ili gubitak posla. U problem društva spada i problem samodostatnosti države i pojedinca. Države kao i pojedinci se oslanjaju na trgovinu i slobodan protok robe. To dobro funkcionira u idealnom okruženju ali ako se to poremeti nastaju veliki problemi kao što su nestašice hrane koje se mogu velike probleme.

Kao zadnji problem bi naveo neetičku „suradnju“ država i velikih korporacija. „Škakljivih“ slučajeva je bilo i previše u kojem di države i kad se dokaže krivica korporaciji presudile kaznu koja je bila zanemariva u odnosu na prouzrokovanu štetu i/ili donesen profit. Neki od primjera su DuPont i skandal s teflonom, ili skandal s promjenom zakona na jedan dan za Agrokor. Takva praksa samo osiromašavanju stanovništva niže i srednje klase u korist ultrabogatih.

Za kraj bi kao jedan od najzanimljivijih primjera naveo „Filantropa“ Billa Gatesa koji je poznat kao osnivač Microsofta koji se preko desetljeća bavi i drugim projektima. Njegova zaklada je odlučila uložiti deset milijuna dolara kako bi pomogla razviti cjepivo protiv koronavirusa. Da li bi se vi nakon njegove izjave 2010. godine u kojoj kaže „Svijet danas ima 6.9 milijardi ljudi i ide prema 9 milijardi. Ako napravimo jako dobar posao s novim cjepivima, zdravstvenom skrbi, uslugama u području reproduktivnog zdravlja, taj broj bi možda mogli sniziti za 10 od 15 posto“ usudili koristiti cjepiva koja imaju bilo kakve veze s njegovom zakladom? Na stranicama zaklade je dokument koji govori o donaciji 26 milijuna dolara UNICEF-u za borbu protiv tetanusa, za koje se tvrdi godinama kasnije da izaziva neplodnost. Slični skandali su se dogodili i u Indiji.

Mišljenje autora

Iako moje mišljenje najmanje bitno jer se u članku nalazi dovoljno poveznica za nekoliko sati čitanja nakon kojeg možete nastaviti proučavati tematiku i sami formirati svoje mišljenje, sve jedno ću ga podijeliti s vama. Zadnjih godina postoje pojedinci i timovi ljudi koji se bave biohakiranjem i mogu sami uz relativno malo novca stvoriti novo bio oružje. Uz takvu spoznaju teško je i pretpostaviti što sve mogu napraviti države ili korporacije. Države kako bi postigle svoje ciljeve bez ispaljenog metka, a korporacije kako bi podigle profit. Ratovi većih razmjera će biti sve veća rijetkost zbog nuklearnog naoružanja i jedina opcija je nekonvencionalni rat. Ne tvrdim da je to i tu slučaj, jer istina je da to nitko ne može znati ukoliko nije radio na projektu, ali svakako ne bi isključio tu opciju pogototovo znajuči koliko neki pojedinci otvoreno zagovaraju depopulaciju. Izvora na koje temeljim tu tvrdnju ima veše nego dovoljno i možete se u to uvjeriti jednostavnom pretragom na internetu. Evo nekih primjera: 1, 2, 3, 4, Mislim da je broj zaraženih u najmanju ruku višestruko veći nego što je evidentirano, jer suprotno „vjerovanju“  period inkubacije može biti i do 24 dana, a u nekim slučajevima zaražena osoba ne pokazuje nikakve simptome.  Osim toga COVID-19 testovi imaju pouzdanost od oko 90% što ostavlja više nego dovoljno prostora za krivu dijagnozu. Ovisno o mediju virus može preživjeti u aerosol formi 3h, na plastici 72h, na čeliku 48h,  na bakru 4h i kartonu 24h. Ukoliko je to sve istina panika i pretjerana briga nam neće pomoći. Jer dovoljno je da neko kihne na distanci od nekoliko desetaka metara i vjetar to može donijeti do nas. Isto se događa ako je zaražena osoba kihnula sat ranije blizu proizvoda koji mi kupimo. Kad na to dodamo veliko vrijeme inkubacije i prenosioce koji ne pokazuju simptome jasno nam je da jako malo možemo utjecati na samu zarazu izuzevši pranje ruku i izbjegavanje okupljanja. Možda najbolja mjera koju mogu preporučiti (pogotovo starijim osobama) je podizanje imuniteta. Postoji jako velika lepeza dodataka prehrani koji podižu imunitet. Neki primjeri su Vitamini su C, D, E, matična mliječ, magnezij, Ehinacea i Kurkuma. Za kraj ću dodati da sam gotovo siguran da će mjere koje se uvode kao odgovor na epidemiju/pandemiju imati puno veće posljedice od same bolesti. Posljedice će se manifestirati kao ubrzani prijenos novca prema najbogatijim, destabilizacija država i ukidanje ljudskih sloboda.

Ukoliko imate svoje mišljenje, slobodno ga podjelite u komentarima ispod.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *