Ispraćaj demokracije

Možda to niste primijetili zbog svojih obveza i užurbanog stila života, ali već nekoliko godina je vidljivo da je demokracija mrtva. Možda nikad nije ni postojala u verziji kakvu teorija nalaže, ali smo bar imali privid da je tu. Nažalost, ili na sreću, mnogi događaji su polako ali sigurno nagrizli tu iluziju, dok konačno nismo vidjeli pravu istinu. Ne želim ići u detalje nabrajajući sve one koji su se borili na strani istine, ali mislim da je Wikileaks bio možda najzaslužniji za razotkrivanje te iluzije.

Neki od najvećih skandala koji je Wikileaks objavio su bili:

  1. Snimka Američkog vojnika kako iz helikoptera ubija novinara Reutersa dok ga suborci ohrabruju

  2. Nehumano postupanje s preko 150 nevinih ljudi u Guantanamu

  3. Neovlašteno prikupljanje podataka od strane tajnih službi

  4. Prepisku od preko 1000 E-mailova u kojima se tražilo da se svi podatci koji ne pogoduju teoriji globalnog zagrijavanja zanemare

  5. Veliki vatrozid u Australiji koji je po uzoru onog u Kini blokirao sve podatke koje vlasti ne smatraju prihvatljivim

Sama činjenica da su ovakve grozote moguće u demokratskom režimu ni blizu nije najveći problem. Problem je činjenica da se osnivač Wikileaksa (Julian Assange) godinama skrivao u Ekvadorskom veleposlanstvu (Velika Britanija), nakon čega je izručen vlastima Velike Britanije. Danas je u zatvoru u Velikoj Britaniji i čeka izručenje u S.A.D. Umjesto da se pokrene istraga i suđenje krivcima za ova nedjela, glavnim negativcem se smatra onaj koji je na to ukazao. Zviždač Edward Snowden je morao pobjeći u Rusiju kako bi izbjegao sličnu sudbinu. Ovi događaji ne potvrđuju da demokracija umire, nego da je već odavno mrtva (ako je ikad i postojala).

Totalitarizam upakiran u demokraciju

Nije li najopasnija prijetnja ona koje nismo svjesni? Kad bi jasno vidjeli robovlasnike i okove, znali bi tko nam je neprijatelj bez ikakvih dodatnih informacija i detaljnih analiza. Ali to nije slučaj. Mi trenutno živimo u specifičnom obliku nevidljivog totalitarizma, u kojem opijeni lažima uz pljesak uzdižemo svoje tlačitelje u nebesa, tražeći od njih spasenje.

Još jedna potvrda o totalitarizmu u demokratskim državama je i “korona cirkus” koji od stanovnika pod prisilom radi “Kovidiote”. Bolest zbog koje od nas rade idiote jednako je ubojita kao i prometne nesreće, odnosni čini oko 0,6% ukupne smrtnosti Hrvatskog stanovništva. To sve bez jasne razlike da li je pacijent umro od te bolesti ili s tom bolesti. Bez obzira na sve dostupne podatke, vlasti većine država ljudima nameću neefikasne mjere s kojima bi da je bolest stvarno opasna koliko su najavljivali dobar dio ljudi već davno bio pokopan.

“Kovidiot nadzornici” u Zadru (Izvor: Zadarski.hr)

Kao što sam već pisao “korona cirkus” za cilj nije imao spašavanje ljudi, nego potpuno uništavanje ekonomije. Jer kako bi ljudi koji imaju svoj posao i nisu ovisni o državi pristali na totalitarni režim? Potrebno je prvo uništiti njihovu neovisnost o sustavu, a onda urušiti postojeći ekonomski sustav kako bi se mogao stvoriti novi, ovisan o državi.

Zašto ju je potrebno sahraniti?

Nekoliko stoljeća prije Krista Sokrat je iznosio svoja promišljanja o demokraciji:

Demokracija će ispaštati zato što će pokušati svima ugoditi. Siromasi će zahtijevati imovinu bogatih, a demokracija će im to dati. Mladi će zahtijevati da budu uvažavani kao i stari, žene će željeti da budu kao muškarci, stranci će zahtijevati prava starosjedioca, a demokracija će im to dati. Lopovi i prevaranti će željeti važne državne funkcije, a demokracija će im to dati.

A kada lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći, nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje prethodne monarhije ili oligarhije.“ 

Sokrat

Nije li to upravo ono što danas gledamo? Da li je moguće da su ljudi prije gotovo 2500 godina znali što će se dogoditi s demokracijom, a mi ne? Slično je tvrdio i Platon, koji je rekao da se iz demokracije stvara tiranija.

Da bi demokracija funkcionirala većina ljudi bi morala biti dovoljno inteligentna, informirana, vješta, dobra i odlučna. U protivnom imamo sadašnje stanje, u kojem su osobe koje je opisao Sokrat preuzele vlast i narodom upravljaju prema potrebi. Toliko su se osilili da to više ni ne skrivaju, nego ubrzanim koracima prelaze u “novo normalno”.

Postoji pregršt razloga za ovu ubrzanu tranziciju. Jedan je nagli rast Kine koji nam jasno pokazuje koliko je čvrsta totalitarna vladavina efikasnija od demokracije. Drugi je činjenica da je konzumerizam koji ide ruku pod ruku s demokracijom neodrživ. Od količine nepotrebnog otpada, preko potrebe za konstantnim rastom, do pretjerane eksploatacije resursa. Treći razlog je anemični narod koji gotovo da ne pokazuje znakove otpora. Sve to zajedno s mnoštvom drugih manje bitnih razloga je dovelo do potrebe i prilike za tranzicijom. Do tranzicije se nije moglo doći bez da se demokracija sahranila. Bilo je potrebno prokazati sve njene slabosti kao što su neefikasnost i ekstremno licemjerstvo kako bi se otvorio put za novu (staru) paradigmu. Preobražaj demokracije u tiraniju se dogodio prije nekoliko desetljeća, ali mi to nismo mogli vidjeti jer se preobražaj događao unutar čahure satkane od iluzija i laži. Tek sada kada je sadržaj čahure gotovo siguran, ona se otvara i mi uočavamo transformaciju.

Zadnja faza

Kao što ste i sami svjesni ušli smo u zadnju fazu odnosno u tranziciju iz demokracije u nekakav oblik tiranije. Nije bitno da li će ona biti upakirana u komunizam, socijalizam, tehnokraciju, ili nešto deseto. Bit je da ćemo imati puno manje mogućnosti i slobode. Kamere se postavljaju na svakom prometnijem mjestu, ograničava se sloboda kretanja, sloboda govora, sloboda izbora na liječenje i mnoge druge slobode. Uostalom čak su jučer i ogradili Markov trg nakon incidenta kako bi se pobrinuli da su malo sigurniji od naroda u slučaju da im se planovi izjalove. Ako me pitate da li mi je žao takve tranzicije? Naravno da je, ali u prosijeku ništa bolje nismo ni zaslužili. Čak bi rekao da ćemo proći i bolje nego smo zaslužili. Godinama se upozorava na sve ovo što se događa oko nas, ali malo tko se potrudio posvetiti pažnju, a kamo li pokušati promijeniti nešto. Gotovo svi znaju što je ispravno, ali ih je većina odabrala to zanemariti.

Ako se nekim slučajem pitate “što sad” odgovor je: Zapravo ništa. Sve je unaprijed isplanirano. Svijet će još jednom iskusiti tiraniju umotanu u malo ugodnije ruho. Ali sve je prolazno, pa tako i to. Ni slučajno ne pokušavajte leminzima ukazivati na liticu. Zavežite pojaseve i pokušajte uživati vožnji jer bez obzira kakva ona bila, to je jedino što vam je preostalo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *